Pravda za sve (eng. The Practice) je američka dramska televizijska serija koju je kreirao David E. Kelley, a čija se radnja fokusira na partnere i suradnike privatne odvjetničke tvrtke u Bostonu. Serija je sveukupno imala 8 sezona (168 epizoda), a osvojila je prestižnu televizijsku nagradu Emmy 1998. i 1999. godine u kategoriji najbolje dramske serije te također iznjedrila uspješnu i puno opušteniju seriju Bostonsko pravo koja je, pak, trajala pet sezona u razdoblju od 2004. do 2008. godine.
najbolje godine sve epizode.zip
U posljednjoj sezoni serije i postojanja tvrtke seniorski partneri su Ellenor, Eugene i Jimmy, a suradnica je Jamie Stringer. Umjesto Lucy Hatcher koja je dugo vremena radila na recepciji, sada je zaposlena Tara Wilson, studentica treće godine prava. Ellenor zapošljava svog starog prijatelja, Alana Shorea, izvrsnog odvjetnika iz države Massachusetts koji je iz bivše firme otpušten zbog navodne pronevjere. Alanov dolazak u tvrtku označava prekretnicu u dobrom i lošem smislu; premda donosi puno posla i uspijeva zaraditi novaca s kojima se bez problema pokriva gubitak troje odvjetnika, u isto vrijeme njegove neortodoksne metode unutar i van sudnice te načini rješavanja slučajeva koji graniče sa zakonom često ga dovode u sukob s Eugeneom, Jimmyjem i, naposljetku, Ellenor.
Pred kraj serije Eugene i Jimmy otpuštaju Alana bez prethodne konzultacije s Ellenor, stvorivši fenomen tzv. razvoda odvjetničkog društva. Sve počinje kada Alanu ponude otpremninu u vrijednosti od 15 tisuća dolara (premda je čovjek u pola godine donio preko 9 milijuna dolara čistog profita za tvrtku). Zbog upozorenja kojeg je dala Alanu u vezi njegovog skorašnjeg otpuštanja, Eugene također daje otkaz Tari budući je iznevjerila njegovo povjerenje, a Lucy se vraća kako bi pomogla tvrtci u teškim trenucima. Alan tuži tvrtku zbog nezakonitog otkaza, a kao svoje odvjetnike uzima Matthew Billingsa i Dennyja Cranea iz tvrtke Crane, Poole & Schimdt. Porota u konačnici odluči da tvrtka Young, Frutt & Berluti mora platiti otpremninu Alanu Shoreu u iznosu od 2.3 milijuna dolara.
Ma nemoguće da sve ide po planu, nešto će se morati dogoditi. 'Past će kiša', netko je doviknuo. Naizgled je sve spremno za još jedan novi dan i krojenje nove epizode obiteljske serije 'Najbolje godine'
Iza serije se, dakle, krije mnogo više. Trljati oči u cik zore, zijevajući odlaziti na lokaciju, satima čekati na svoj red, hraniti se kad ti kažu, trpjeti novi nanos debele šminke i panično grabiti za dispozicijom u nadi da je koreografkinja pronašla način da te odjene dok sjediš i ponavljaš tekst - to doista treba voljeti, za taj posao treba živjeti. Možda baš zato što se nikome nije teško nositi sa svime što snimanja donose, a pod time se ne misli samo na zebec u cipelama, 'Najbolje godine' imaju šansu pobijediti na natječaju za najbolji tim.
Sa suđenja Simpsonu za ubojstvo morala je trčati na obiteljski sud gdje je vodila parnicu sa suprugom o skrbništvu nad njihovom dvojicom sinova u dobi od tri i pet godina. Naravno da je kasnila, da se ispričavala i da nijedna isprika nije sjela baš najbolje.
Što su joj učinili oslikava i to što je samo dvije godine nakon završetka postupka odlučila zauvijek otići iz pravosuđa iako je tada imala već 44 godine i praktično cijeli dotadašnji život radoholičarski je i opsesivno posvetila profesiji.
Na posljetku je sve stavila u knjigu na kojoj je zaradila 4,2 milijuna dolara. Bio je to materijalni dio satisfakcije. Na onaj emocionalni morala je, međutim, čekati sve do 2016. godine i prikazivanja šeste epizode miniserije.
Sveobuhvatni IMDB, Internet Movie Database, baza filmskih i televizijskih podataka, nudi svoju viziju onoga što će vjerojatno biti najgledanije na streaming servisima i televizijskim kanalima tijekom sljedeće godine. Na temelju podataka o broju posjetitelja svake pojedine stranice, sastavili su popis najiščekivanijih serija u 2020. godini. Doduše sve su serije američke produkcije, ali imamo se čemu radovati. Uzorak na temelju kojega je složena lista je impresivan - 200 milijuna posjetitelja mjesečno.
Do kraja rujna, u odabranim poslovnicama Mikronisa i Lenovo Exclusive Storeu, obilježavamo dane ThinkPada i pritom nudimo sjajne popuste, do 25 %, na prijenosnike serije ThinkPad! Ako niste sigurni koji ThinkPad bi vam najbolje odgovarao, naše stručno osoblje će vam rado i kompetentno pomoći pri odabiru.
Do 30. 9. 2019. godine, kupovinom raspoloživih modela ThinkPad serije X, T, L ili E, sudjelujete u nagradnoj igri u kojoj možete osvojiti električni bicikl Ducati u vrijednosti 30.999,00 kn, Lenovo ThinkPad USB-C Dock u vrijednosti 1.999,00 kn te Mikronis poklon bon u vrijednosti 500,00 kn.
Serija je dobila velike pohvale filmskih kritičara te je samim tim i oborila rekord na sajtu "Rotten Tomatoes" kao najbolje ocenjena adaptacija video-igre sa 98% od kritike. Do sada je taj rekord držala Netfliksova serija "The Witcher" sa rezultatom od 95%, za svoju drugu sezonu.
Iako su Jakov i Domagoj dobili imunitet kao nagradu za najbolje ocjene u prošloj epizodi i tako postali prvi par finalista, momci su ovaj put prikupili najlošije ocjene. Kući su, međutim, otišle sestre Luca i Mihajela te prijateljice Valentina i Kristina.
Pre tačno 10 godina, 11. avgusta 1999. godine odigralo se totalno pomračenje Sunca, vidljivo na potezu od severnog Atlantika do Bengalskog zaliva. Zona totaliteta, odnosno oblast u kojoj je na kratko Sunce pomračeno potpuno, mogu se videti zvezde, kao i drugi prelepi fenomeni poput dijamantskog prstena, prostirala se u 13 zemalja, uključujući i krajnji sever Srbije. Ovo je bilo najmasovnije posmatrano pomračenje u dotadašnjoj istoriji, i najbolje vidljivo u Evropi, uprkos prilično nepovoljnim vremenskim uslovima za posmatranja ove vrste. I umesto da sad ovde govorimo o svemu što smo saznali tokom 26 vekova proučavanja ovog fenomena - jedno od prvih zabeleženih je po tradiciji predvideo i 28. maja 585. godine pre n. e. posmatrao Tales iz Mileta, rodonačelnik Zapadne filozofije, a ima arheoastronomskih indicija i o ranijim posmatranjima u asirskim i staroindijskim tekstovima - te o lepotama ovog retkog fenomena, stvarima kao što su Sunčeva korona, protuberance, prvi kontakt, i tome slično, treba se podsetiti daleko mračnijih stvari i velike sramote u koju se taj događaj i ono što mu je prethodilo pretvorilo u Srbiji. A prethodio mu je jedan od najbezočnijih eksperimenata u oblasti medijske manipulacije u istoriji. Valja se podsetiti - da bismo izbegli da nam se tako nešto ikada ponovo desi.
Naivna predstava o napretku nauke kao linearnoj akumulaciji ljudskog saznanja gde kako vreme prolazi sve bolje i bolje razumemo svaki fenomen, krećući se neumitno u pravcu kognitivnog raja potpunog razumevanja "prirode i društva" je karikatura koja se, nažalost, isuviše često shvata ozbiljno. Od sumraka logičkog pozitivizma Bečkog kruga koji je želeo da izjednači naučne sa istinitim iskazima prošlo je već podosta decenija, ali osnovne lekcije iz te istorijske i filozofske epizode nisu nažalost još uvek naučene i to ne samo u široj javnosti. Ovo potiče delimično iz raznih vidova ideološke indoktrinacije kojima su veliki delovi sveta bili izloženi tokom 20. veka, a delimično iz nedostatka liberalnog obrazovanja koje je opšti problem čovečanstva. Stoga svaki primer iz praktične nauke koji je dovoljno dobro proučen i dokumentovan valja često ponovo sagledati u celini istorijskog i epistemološkog konteksta. Jedan od takvih primera koji igra ključnu ulogu u praktičnoj astronomiji i neprestano je dobijao na značaju tokom protekle dve decenije jeste otkriće kosmološke strukture na velikoj skali i polja sopstvenih brzina galaksija. Ove dve naizgled različite stvari su zapravo avers i revers jednog istog otkrića, koje je učinjeno u prvoj polovini 1980-tih godina, preliminarno saopšteno na konferenciji 1986, a u finalnom obliku se pojavilo u istraživačkoj literaturi tokom 1987. godine, što opravdava donekle jubilarni karakter ovog teksta. Istovremeno, ova priča dosta govori o statusu žena u savremenoj nauci (i njegovom značajnom poboljšanju tokom poslednjih decenija).
Evo nečega o čemu je u junu ove godine pisao Teofil Pančić, ali je tokom ovog meseca ponovo dobilo na značaju. U gomili entuzijastičnih tekstova i komentara na vrhunske uspehe tenisera iz Srbije tokom ove godine, a pre svega u kontekstu dva Gren-slem finala, Ane Ivanović na Rolan Garosu i Novaka Đokovića na US Openu, neprestano se ponavljala jedna te ista mantra: da je tonajveći uspeh u istoriji našeg tenisa. Ponegde se, doduše, pominjalo i da je to najveći uspeh srpskog tenisa. Sad, ukoliko je atribut "srpski" izveden iz imena države Srbije, onda svakako nema mesta sumnji da se radi o potpuno ispravnoj tvrdnji. Međutim, s obzirom da se tenis nije mnogo igrao na ovim prostorima do 1918. godine, te da je Srbija obnovila svoju državnost tek crnogorskim referendumom iz prošle godine, ta tvrdnja onda zbilja nema veliku težinu koja joj se - sa pravom - obično pridaje. Na isti način, nemamo nikakvo pravo da žalimo nad, recimo, fijaskom naših košarkaša i da se pozivamo na neku slavnu košarkašku prošlost - nije se ni košarka značajnije igrala pre 1918. E sad, svi znamo o čemu se zapravo radi: u košarci (kao uostalom i u vaterpolu, odbojci i par drugih sportova u kojima je bivša Jugoslavija, pa i nakazna tvorevina SRJ, imala značajnije rezultate) mi se zapravo pozivamo na kontinuitet sportske tradicije na ovim prostorima. I to samo po sebi nije za osudu, naravno. Ono što jeste za osudu jeste što se isti princip očigledno ne primenjuje u tenisu. Ako bi se primenio, onda nikakve dileme nema: najveći uspesi našeg tenisa postignuti u periodu 1990-93 sa 8 (osam!) Gren-slem titula Novosađanke Monike Seleš. Za sve to vreme ona je imala jugoslovensko/srpsko državljanstvo; nakon uzimanja američkog državljanstva u maju 1994, ona je tome dodala još samo jedan Gren-slem trofej, na Australian Openu 1996. Pravo pitanje koje valja da postavimo jeste zbog čega postoji drugačija perspektiva ove dve stvari: zašto su trofeji Monike Seleš očigledno manje "naši" od onih, recimo, Dražena Dalipagića, Petera Vilfana ili čak i Saše Đorđevića? Zašto je ogroman porast interesovanja za tenis u našim krajevima - opet da naglasim, za svaku pohvalu! - okasnio nekih petnaestak godina? 2ff7e9595c
Comments